Prednosti korištenja kokosovog ulja su neusporedive, između ostalog ovo ulje njeguje kosu i kožu, oslobađa od stresa, održava razinu kolesterola, pomaže kod gubitka težine, povećava imunitet, osigurava pravilnu probavu i metabolizam. Također olakšava probleme s bubrezima, bolestima srca, visokim krvnim tlakom, dijabetesom, HIV-om, rakom, te osigurava dentalnu njegu i jača kosti, no možda je najvažnija njegova uloga u borbi protiv tvrdokornih bakterija.

Prednosti kokosovog ulja su zbog prisutnosti laurinske, kapronske i kaprilne kiseline te antimikrobnih, antioksidativnih, antifungalnih i antibakterijskih svojstava svojstvenih ovom ulju. Naučnicima su ta svojstva poznata još od 1960. Istraživanja ukazuju da ono deaktivira bakterije, gljivice i viruse s omotačem. Velik dio ovog istraživanja je istaknut u spisima dr. Marije Enig, a može se naći ovde.

Naša tela pretvaraju laurinsku kiselinu u monolaurin, za kojeg dr. Enig kaže da je antivirusni, antibakterijski i antiprotozoalni monoglicerid kojeg koriste ljudi ili životinje za uništavanje lipidno obloženih virusa poput virusa HIV, herpesa, citomegalovirusa, virusa gripa te raznih patogenih bakterija, uključujući bakterije Listeria i Helicobacter pylori, kao i protozoa, kao što je Giardia. Neke studije su također pokazale neke antimikrobne učinke slobodne laurinske kiseline.

Laurinska kiselina je također istaknuta u zasićenoj masnoći ljudskog majčinog mlijeka, dajući vitalna imunološka svojstva djetetovoj prvoj fazi života. Osim majčinog mlijeka, prirodni najobilniji izvor laurinske kiseline je kokosovo ulje.

Kokosovo ulje i super otporne bakterije

Jedan od najvećih problema s kojima se suočava moderno društvo je prekomjerna upotreba farmaceutskih antibiotika. Ovo posebno potiče sve veću zabrinutost zbog razvoja sve većeg broja novih super bakterija koje su otporne na antibiotike.

Čak i ako ne uzimamo antibiotike, postoji dobra šansa da dobijamo lekove kroz hranu koju jedemo. 80% od svih antibiotika prodanih u SAD-u odlazi u stočnu hranu. Američka agencija za hranu i lijekove je bila tužena 2011. od strane koalicije za zaštitu okoline i javno-zdravstvenih organizacija koje tvrde da loš stav agencije o korištenju antibiotika u uzgoju dovodi do skupih i potencijalno smrtonosnih infekcija kod ljudi. Čak je i FDA objavila da više neće pokušati ograničiti rutinsku upotrebu antibiotika u hrani za životinje, jer je to preskupo. Oni su odlučili prepustiti industrijama regulaciju korištenja antibiotika u stočarstvu.

Problem super otpornih bakterija na antibiotike doveo je do interesa u istraživanju korištenja prirodnih proizvoda kako bi se poboljšalo lečenje zaraznih bolesti, poput kokosovog ulja i drugih ulja bogatih laurinskom kiselinom, kao i biljnih lijekova kao što je origano ulje, supstancama tradicionalno priznatim decenijama zbog njihove lekovitosti. Iako je bilo mnogo svjedočanstava o efikasnosti tih prirodnih tretmana, sve do nedavno nije bilo istraživanja koja su dostupna lekarima koja bi im omogućila opravdanje njihovog korištenja u liječenju.

Srećom, kokosovo ulje i ostala laurinska ulja, kao i origano ulje, nedavno su bili predmet istraživanja u laboratoriju sveučilišta Georgetown i ovo istraživanje je rezultiralo s nekoliko objavljenih recenziranih radova objavljenih u toksikološkim časopisima 2005. godine.

Deo istraživanja je bio usmjeren na Staphylococcus aureus (zlatni stafilokok). In vitro studije su provedene na dva soja ove bakterije i praćene su in vivo studijama na miševima. Učinci monolaurina i origana, kada su se koristili u kombinaciji, su bili bolji od najmoćnijeg antibiotika. Ovo je istraživanje pokazalo da bi ovi sigurni antimikrobni agenti mogli biti korisni za prevenciju i liječenje Staphylococcus aureus i uzročnika brojnih drugih bolesti.

Kokosovo ulje i virusi

Antibiotici nisu efikasni u lečenju virusa, no poznato je da laurinska kiselina i monolaurin izvedeni iz kokosovog ulja uništavaju viruse. Dr. Mary Enig piše o ovom istraživanju:

Prepoznavanje antimikrobnog djelovanja monolaurina datira još od 1966., a rad može biti pripisan Jonu Kabara. Ovo rano istraživanja je bilo usmjereno na virucidne učinke zbog mogućih problema vezanih uz čuvanje hrane. Neki od ranih radova Hierholzera i Kabare (1982.) koji su pokazali virucidne učinke monolaurina na omotačima RNA i DNA virusa su učinjeni u saradnji s Centrom za kontrolu bolesti (CDC) s odabranim prototipima ili priznatim sojevima virusa s omotačima. Omotač ovih virusa je lipidna membrana.

Neki od patogena koji se deaktiviraju monolaurinom, prema izvješću dr. Enig uključuju HIV, ospice, vercular stomatitis virus (VSV), herpes simplex virus (HSV-1), visna virus, citomegalovirus (CMV), virus gripe, Pneumonovirus, respiratorni sincicijski virus i virus rubeole.

Od 1999. – 2000. provedeno je istraživanje u San Lazaro bolnici u Manili, gdje je ispitano kako utiče kokosovo ulje i monolaurin na količinu virusa kod HIV pacijenata. Utvrđeno je da laurinska kiselina smanjuje broj virusa kod HIV pacijenata. Dr. Dayrit, voditelj istraživanja, proveo je i slična istraživanja o virusu SARS-a, s obzirom na to da je filipinska populacija, koja konzumira kokosovo ulje, relativno nezahvaćena SARS-om od izbijanja epidemije u Kini i drugim zemljama prije nekoliko godina.

Provedeno je i istraživanje na majmunima, gdje je ženkama aplicirano kokosovo ulje u vaginu, te su zatim izložene SIV virusu (verzija HIV-a za majmune). Četvero od pet ženki majmuna nije nikada zahvaćeno što pokazuje da monolaurin utječe na imunološki odgovor. Ovaj rezultat je vrlo ohrabrujući u potrazi za učinkovitim mikrobicidom, kako bi se spriječio prijenosa HIV-a, a koji zadovoljava kriterije sigurnosti, dostupnosti i učinkovitosti.

Više na sajtu Matrixworld